Naslovnica /  Zakonodavni okvir o GMO-u /  Ostali međ. sporazumi, konvencije i organizacije /  UNIDO

UNIDO

Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj

Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) specijalizirana je agencija Ujedinjenih naroda ustanovljena 1966. godine s mandatom da promiče industrijski razvoj u cilju smanjenja siromaštva, uključujući globalizaciju i održivost okoliša i da olakša globalnu industrijsku suradnju. Ova organizacija vrlo je aktivna u promicanju i unaprijeđenju održivog industrijskog razvoja država u razvoju i država s privredom u tranziciji i ima ključnu ulogu u ubrzanju gospodarskog rasta, smanjenju siromaštva i postizanju milenijskih ciljeva razvoja (MDG). Koristeći svoje globalne resurse i stručnost, UNIDO radi na poboljšanju uvjeta života u najsiromašnijim zemljama svijeta.

Kako bi se postigao dugoročni utjecaj na globalni razvojni program, UNIDO je u posljednjih nekoliko godina preuzeo vodeću ulogu u tri tematska područja fokusirajući svoje djelovanje na: smanjenje siromaštva, izgradnju kapaciteta u trgovini, globalizaciju te održivost okoliša, osobito u području energije i zaštite okoliša. Usluge UNIDO-a zasnovane su na dvije temeljne funkcije: prva je da kao globalni forum stvara i širi znanja vezana za industriju, a druga je da kao agencija za tehničku suradnju pruža tehničku podršku u provedbi projekata.

Sjedište UNIDO-a je u Beču, Austrija, ali organizacija djeluje širom svijeta.

Publikacije o biološkoj sigurnosti i ostali izvori informacija o biološkoj sigurnosti pod pokroviteljstvom UNIDO-a:

UNIDO Dobrovoljni kodeks za uvođenje organizama u okoliš (1992.):

http://www.bsba.ag/BSBA/Intreg_files/V_Code.pdf

UNIDO Dobrovoljni kodeks razvijen je u skladu sa zahtjevima država u razvoju da im se pruže savjeti i tehnička pomoći u utvrđivanju politike vezane za istraživanja i komercijalne aktivnosti koje uključuju uporabu genetski modificiranih organizama (GMO). Dobrovoljni kodeks zamišljen je kao koherentna kompilacija elemenata o kojima se postigao konsenzus između različitih interesnih skupina, vlada, međunarodnih organizacija, nevladinih udruga i asocijacija u industriji. Ovaj kodeks daje smjernice vladama kako razviti i primjenjivati regulatornu politiku obzirom na razvoj, rukovanje i komercijalizaciju GMO-a i njihovih proizvoda. Kodeks je dobrovoljan i ne sadrži obvezujuće odredbe ili pravila.

Ciljevi UNIDO-va Kodeksa su, između ostalih, da u glavnim crtama postavi opće principe standardnih postupaka za sve dionike uključene u uvođenje organizama ili njihovih proizvoda u okoliš, te da potakne i pomogne uspostavu odgovarajućih nacionalnih regulatornih okvira, posebice tamo gdje adekvatna infrastruktura još nije niti uspostavljena.

UNIDO (1995). Upravljanje biotehnologijom na način koji je prihvatljiv za okoliš. Beč:

http://www.un.org/esa/sustdev/natlinfo/indicators/indisd/english/chapt16e.htm

Genetski modificirani organizmi: Vodič za biološku sigurnost, 1995. godine

Ova knjiga namijenjena je znanstvenicima i administraciji, a glavne teme knjige su važna pitanja na kojima se temelji sigurna uporaba biotehnologije te njihov utjecaj na politiku kojom se regulira ova tematika. Veliki broj aplikacija biotehnologije razmatra se s posebnim naglaskom na postupak procjene rizika. U tom kontekstu, knjiga analizira moguće štetne utjecaje na zdravlje i okoliš i obraća posebnu pažnju na postupke ublažavanja.

Link: http://www.unido.org/index.php?id=o3547

UNIDO Priručnik o biološkoj sigurnosti:

http://binas.unido.org/upload/binas/UNIDO_Biosafety_Manual_2010-06

Mreža informacija biološke sigurnosti i savjetodavni servis - Biosafety Information Network & Advisory Service (BINAS):

BINAS prati globalni razvoj regulatornih pitanja vezanih za biotehnologiju. Informacije dostupne na BINAS-u su: razvoj regulative o biotehnologiji (pojedinačno za svaku državu), vijesti i događanja, stručnjaci u okviru BINAS-a, BINAS-ova knjižnica o biotehnologiji, linkovi nacionalnih web stranica o biotehnologiji.

Biotech mreža za države u razvoju:

Cilj ove mreže je da se državama u razvoju pruži potpora pri uporabi biotehnologije i da im se omogući pristup visoko razvijenim tehnologijama kako bi što bolje mogle koristiti svoje postojeće biološke i biotehnološke resurse.

  • Međunarodna Mreža Industrijske Biotehnologije - International Industrial Biotechnology Network (IIBN): http://indbiotech.net/

IIBN treba pomoći lokalnim sveučilištima te malom i srednjem poduzetništvu u razvoju i unaprjeđenju postojećih biotehnoloških proizvoda, kao i potaknuti daljnju bio-prospekciju.

Primjena novih tehnologija u svrhu razvoja bio-proizvoda i bio-procesa visoke vrijednosti važan je pokretač tijekom tranzicije gospodarstva u gospodarstvo temeljeno na znanju. Ovakav proces pruža jedinstvenu priliku državama u nastajanju i državama u razvoju da iskoriste svoje bogate biološke resurse za održivi gospodarski razvoj i može poslužiti kao važan mehanizam za zaštitu njihove biološke raznolikosti.

UNIDO – Flandrijska istraživačka mreža za procjenu rizika - The Flanders-UNIDO Risk Assessment Research Network (FURARN) je međunarodni projekt koordinacijske aktivnosti financiran od strane Fondacije za istraživanje Flandrije - Research Foundation - Flandrija (FWO Vlaanderen) i UNIDO-a. Cilj mreže je povezati znanstvenike i stručnjake za biološku sigurnost sa znanjima iz komplementarnih područja rada kako bi se omogućila procjena potencijalnog rizika od GMO-a. Budući da umrežavanje instituta i žarišnih točaka objedinjuje različita područja biotehnologije i biološke sigurnosti, Institut za biotehnologiju bilja za zemlje u razvoju (IPBO) djeluje kao koordinator FURARN mreže.

UNIDO e-mreža za obuku iz područja biološke sigurnosti:

UNIDO e-mreža za obuku iz područja biološke sigurnosti ima za cilj riješiti potrebe država u razvoju za intenzivnom obukom svojih regulatornih sustava u području biološke sigurnosti. Putem mreže kombinira se učenje na daljinu sa obukom u kampovima uključujući i laboratorijsku praksu. Tijekom akademske godine 2010./2011. program se izvodi u suradnji s Marche Polytechnic University (Ancona, Italija), Pontificial Catholic University of Minas Gerais (Belo Horizonte, Brazil) i Ghent University (Ghent, Belgija).

http://binas.unido.org/moodle/mod/resource/view.php?id=133

UNIDO Binas Moodle - UNIDO e-platforma za obuku u području biološke sigurnosti:

Struktura UNIDO e-platforme za obuku iz područja biološke sigurnost je takva da polaznicima koji se inače bave različitim područjima rada (kao što su znanost o životu, društvene znanosti tipa pravo ili ekonomija) omogućava da uspješno usvoje vještine kojima unaprijeđuju svoja znanja o osnovama biotehnologije, regulatornim konceptima i postupcima procjene rizika. Program je oblikovan u module koji pokrivaju niz disciplina vezanih za biološku sigurnost. U svakom modulu studenti istovremeno sudjeluju u on-line podukama i u rješavanju određenih zadataka. Modularni karakter omogućava prilagodbu radnih materijala za obuku prema određenim regionalnim ili nacionalnim potrebama.

E-obuka iz području biološke sigurnosti sastoji se od sljedećih modula (kratki pregled obuke):

a) Modul 1 – Pozadina tečaja:

  • Biološka sigurnost: povijesni pregled - Povijesni pregled biološke sigurnosti od Asilomara do današnjih dana. Sažetak ključnih pitanja sa javne rasprave o biološkoj sigurnosti.
  • Da li su nam potrebni proizvodi dobiveni postupcima biotehnologije? - Trendovi u znanosti i tehnologiji i njihova važnost za države u razvoju. Učinkovitost novih tehnologija u rješavanju teških problema.
  • Genetska modifikacija - uvod - Osnove molekularne biologije. Pregled konvencionalnih tehnika oplemenjivanja i usporedba s tehnologijama rekombinantne DNA.
  • Principi i metode genetske modifikacije - Opis tehnika koje se koriste za transformaciju prokariotskih i eukariotskih stanica i karakterizacija transformacije.

b) Modul 2 – Primjena biotehnologije:

  • Primjena agrobiotehnologije - Otpornost biljnih kultura namijenjenih za prehranu na stres uzrokovan biotskim ili abiotskim faktorima. Proizvodi agrošumarstva.
  • Primjena u prehrani - Nova bio-fortificirana hrana.
  • Industrijska primjena - Energetske biljke i proizvodnja biogoriva. Industrijski i farmaceutski važne biljne kulture.
  • Primjena u zaštiti okoliša - Bioremedijacija i fitoremedijacija. Agensi za biokontrolu.

c) Modul 3 – Teoretske i praktične osnove biološke procjene rizika:

  • Definicije i koncepti procjene rizika - Tehnike za identifikaciju opasnosti, procjene rizika, vrednovanje rizika i upravljanje. Analiza troškova i djelotvornosti. Koncept familijarnosti i princip predostrožnosti.
  • Informacijski resursi i sustavi temeljeni na znanju - Baze podataka o biološkoj sigurnosti, tehnike za analizu podataka i upravljanje podacima.
  • Studije slučaja - Izrada studije slučaja uz pomoć informatičkih sustava za podršku u odlučivanju (DTREE) i simulacija stručnih panela.

d) Modul 4 – Hrana i sigurnost hrane:

  • Pregled procjene sigurnosti. Rizici povezani s hranom: toksični spojevi, alergeni, antinutritivni faktori, nepoželjne interakcije između sastojaka hrane. Ograničenja konvencionalnih studija o toksikologiji.
  • Komponenete procjene sigurnosti hrane - Toksični spojevi u hrani (biološka uloga, uklanjanje preradom i/ili postupcima kuhanja, utjecaj na zdravlje). Alergijska reakcija. Razlika između alergije na hranu i druge netolerantnosti na hranu (npr. glutenska enteropatija ili celijakija). Uklanjanje alergena iz hrane biotehnološkim metodama.
  • Koncept „bitne jednakosti“ - Eksperimentalna, kompozicijska osnova pristupa bitne jednakosti. Slučajevi nejednakosti.
  • Postupci za procjenu sigurnosti hrane - Informacije i upravljanje podacima. Kontrolne liste: od karakterizacije molekule do potrošnje. Monitoring hrane nakon njenog stavljanja na tržište.
  • Označavanje hrane - Znanstvena pitanja i pitanja javne politike. Označavanje i javna percepcija tehnologije. Društvena i ekonomska pitanja. Posljedice na trgovinu: sljedivost i zaštita identiteta prehrambenih proizvoda.

e) Modul 5 – Sigurnost okoliša:

  • Rizici povezani sa sustavom domaćin/transgeni organizam/okoliš - Protok gena, širenje, udomaćivanje i invazivnost.
  • Ekološka razmatranja - Zakorovljenost. Introgresija gena. Utjecaj na biološku raznolikost. Promjene u poljoprivrednoj praksi.
  • Najbolje prakse u projektiranju i upravljanju GM-usjevima – pregled - Fizikalna i biološka ograničenja. Smanjenje rizika i integrirano upravljanje rezistencijom.
  • Monitoring GMO-a u okolišu - Sljedivost: analitički alati i provedbeni postupci.

f) Modul 6 – Nacionalni i međunarodni regulatorni sustavi:

  • Nacionalni i međunarodni regulatorni sustavi - Komparativne analize propisa (Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Kanada, itd). Regulatorni sustavi Afrike, Latinske Amerike i Kariba.
  • Međunarodne konvencije i sporazumi koji se odnose na biotehnologiju - Opširne analize Kartagenskog protokola, WTO sporazumi (SPS, TBT), Codex Alimentarius i odgovarajući zahtjevi za njihovu provedbu.

g) Modul 7 – Percepcija rizika i komunikacija o rizicima:

  • Percepcija rizika - Čimbenici koji oblikuju javnu percepciju i prihvaćanje biotehnologije. Znanstvena nesigurnost i princip predostrožnosti.
  • Suočavanje sa znanstvenom nesigurnošću. Princip predostrožnosti i donošenje odluka. Uloga javnih institucija. Odvajanje bioloških od društveno-ekonomskih rizika. Komunikacija o rizicima kao sastavni dio procjene rizika.

UNIDO-ov program ‘Jug – jug umrežavanje regionalnih čvorišta za biološku sigurnost”

podrazumijeva nekoliko dijelova, kao što je program obuke o biološkoj sigurnosti na daljinu koji predstavlja mrežu sveučilišta iz cijeloga svijeta. Detaljnije o tome na:

http://binas.unido.org/moodle/mod/resource/view.php?id=197