Naslovnica /  Zakonodavni okvir o GMO-u /  Ostali međ. sporazumi, konvencije i organizacije /  CBD

CBD

Konvencija o biološkoj raznolikosti

Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) sazvao je u studenom 1988. godine Ad hoc radnu grupu stručnjaka o biološkoj raznolikosti kako bi se utvrdila potreba donošenja međunarodne konvencije o biološkoj raznolikosti. Ubrzo nakon toga, u svibnju 1989. godine, UNEP je osnovao Ad hoc radnu skupinu tehničkih i pravnih stručnjaka sa zadatkom da pripreme međunarodni pravni instrument za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

Do veljače 1991. godine Ad hoc radna skupina postala je poznata kao Međuvladin pregovarački odbor, čiji je rad dosegao vrhunac na Konferenciji za usvajanje dogovorenog teksta Konvencije o biološkoj raznolikosti, koja se održala u Nairobiju 22. svibnja 1992. godine.

Konvencija o biološkoj raznolikosti (u daljnjem tekstu: Konvencija) otvorena je za potpisivanje 5. lipnja 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (Rio "Earth Summit") i ostala otvorena za potpisivanje do 4. lipnja 1993. godine. U tom periodu primljeno je 168 potpisa, a trenutačno Konvencija ima više od 190 Stranaka. Konvencija je stupila na snagu 29. prosinca 1993. godine, odnosno devedeset dana od polaganja tridesete isprave o ratifikaciji. Prvi sastanak Konferencije stranaka (COP) bio je zakazan za period 28. studenog – 9. prosinca 1994. godine na Bahamima.

Konvencija je bila inspirirana rastućim zalaganjem svjetske zajednice za održivim razvojem. Ona predstavlja značajan korak naprijed u očuvanju biološke raznolikosti, održivom korištenju njenih komponenti te pravednoj raspodjeli dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora.

Članci 8. i 19. Konvencije direktno su povezani s biotehnologijom i biološkom sigurnošću.

Naslov članka 8. je „In-situ očuvanje biološke raznolikosti“, a točka g) ovoga članka propisuje obvezu razvijanja i održavanja nacionalnih sustava biološke sigurnosti, odnosno navodi: „Utemeljiti ili podržati načine vođenja, upravljanja ili kontrole rizika povezanih sa korištenjem i ispuštanjem u okoliš živih modificiranih organizama (LMO) koji su rezultat biotehnologije, a koji bi mogli nepovoljno djelovati na zaštitu okoliša i zdravlje ljudi te utjecati na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.“

Naslov članka 19. Konvencije je „Rukovanje biotehnologijom i razdioba dobrobiti“.

Prvi stavak članka 19. Konvencije zahtijeva da svaka stranka, a naročito države u razvoju poduzmu unutar svojih država prikladne pravne, administrativne ili političke mjere za svoje aktivno sudjelovanje u biotehnološkim istraživanjima koja se uglavnom i provode na temelju istraživanja genetskih izvora tih država.

Drugi stavak članka 19. Konvencije zahtijeva da svaka stranka, a naročito države u razvoju, poduzmu sve praktične mjere u svrhu promoviranja i unaprijeđenja pravednog i ravnomjernog pristupa genetskim resursima kao i rezultatima i dobrobiti biotehnologije utemeljene na genetskim izvorima koje te stranke osiguravaju.

Treći stavak članka 19. Konvencije upućuje stranke da razmotre potrebu i modalitete protokola koji uspostavlja odgovarajuće procedure, posebno uključujući primjenu postupka za dobivanje suglasnosti na temelju prethodne obavijesti (AIA) te postupaka na području sigurnog prijenosa, rukovanja i korištenja svih živih modificiranih organizama proizvedenih postupcima biotehnologije, a koji mogu negativno utjecati na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

Na temelju stavka 3. članka 19. Konvencije i COP odluke II/5 uspostavljena je otvorena Ad hoc radna grupa za biološku sigurnost kako bi se izradio nacrt Protokola o biološkoj sigurnosti koji će posebno biti usmjeren na prekogranični prijenos svakog LMO-a koji je rezultat moderne biotehnologije, a koji bi mogao nepovoljno utjecati na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

Otvorena Ad hoc radna grupa za biološku sigurnost (BSWG) održala je šest sastanaka u periodu od srpnja 1996. godine do veljače 1999. godine.

Sa završetkom svoga rada, radna skupina je podnijela nacrt teksta Protokola, kao i otvorena pitanja na razmatranje strankama Prvog izvanrednog sastanka COP-a (ExCOP), sazvanom u svrhu usvajanja Protokola o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti.

U skladu s odlukom IV/3, prvi ExCOP otvoren je 22. veljače 1999. godine u Kartageni, Kolumbija, ali nije uspio završiti svoj rad u okviru predviđenog vremena, zbog čega je odlukom (EM-I/1) ExCOP suspendirao taj sastanak i složio se s ponovnim sazivom što je prije moguće, a svakako prije petog redovnog sastanka COP-a Konvencije.

Nastavak ExCOP-a održan je u periodu 24.-29. siječnja 2000. godine u Montrealu, a prethodili su mu regionalni i međuregionalni konzultativni sastanci od 20.-23. siječnja 2000. godine na istom mjestu. Dana 29. siječnja 2000. godine, ExCOP je svojom odlukom EM-I/3 usvojio Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti i odobrio privremene aranžmane do njegovog stupanja na snagu. Uspostavljen je otvoren ad hoc Međuvladin odbor za Kartagenski protokol (ICCP) s mandatom da poduzme potrebne pripreme za prvi sastanak stranaka Protokola (COP-MOP).

Nakon osnutka, Međuvladin odbor za Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti sazvao je organizacijski sastanak 29. siječnja 2000. godine pod predsjedanjem ambasadora Yanga, te prihvatio nominacije regionalnih predstavnika za svoj ured, a to su bili Kamerun (predsjedavajući), Danska, Indija, Islamska Republika Iran, Peru, Poljska, Sveti Kristofor i Nevis, Južna Afrika, Švicarska i Ukrajina. Na prvom sastanku ICCP-a Dansku je zamijenila Francuska.

Kabinet ICCP-a održao je više od deset nadzornih sastanaka tijekom četiri godine svoga postojanja. Prva zadaća kabineta bila je da razvije plan rada ICCP-a, koji je zatim dostavljen i odobren na petom sastanku Konferencije stranaka Konvencije (COP-5). Tijekom svog postojanja ICCP je održao tri sastanka: 2000., 2001. godine, dok je sastanak 2002. godine održan “back-to-back” sa šestim sastankom Konferencije Stranaka Konvencije (COP-6).

Protokol je stupio na snagu 11. rujna 2003. godine, devedeset dana od polaganja pedesete isprave o ratifikaciji. U skladu sa stavkom 1. članka 29. Protokola, Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP) služi kao sastanak stranaka Protokola o biološkoj sigurnosti (COP-MOP) štoj je ujedno i upravno tijelo Protokola.

Kronologija Kartagenskog protokola o biološkoj sigurnosti

Linkovi koji su relevantni za povijest pregovora o biološkoj sigurnosti (sastanci BSWG-a), glavni sastanci o biološkoj sigurnosti (ICCP i COP-MOP) i razni sastanci stručnjaka