Naslovnica /  Kartagenski protokol /  Rukovanje, prijevoz, pakiranje, obilježavanje i identifik... /  Pregled članka 18. Protokola (Rukovan...

Pregled članka 18. Protokola (Rukovanje, prijevoz, pakiranje, obilježavanje i identifikacija)

Članak 18. stavak 1. Protokola svakoj Stranki Protokola nameće obvezu da zahtijeva sigurno rukovanje, pakiranje i prijevoz živih modificiranih organizama (LMO) u međunarodnom prekograničnom prijenosu. Ova obveza primjenjuje se na sve LMO-e unutar dosega Protokola, bez obzira jesu li ili nisu predmetom postupka za dobivanje suglasnosti na temelju prethodne obavijesti (AIA procedura), odnosno to vrijedi za: modificirane žive organizme namijenjene izravnoj uporabi kao hrana ili hrana za životinje ili za preradu (LMO-FFP), za LMO-e u provozu, za LMO-e koji su namijenjeni ograničenoj uporabi u stranci uvoza kao i za LMO-e koji su predmet AIA procedure. Odgovarajuća međunarodna pravila i standardi za rukovanje, pakiranje i prijevoz LMO-a mogu se proširiti na one koji uređuju zdravlje, sigurnost i okoliš ili međunarodnu trgovinu. Ta pravila mogu uključivati npr. relevantna pravila i standarde donesene u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu bilja, Svjetske zdravstvene organizacije ili preporuke Ujedinjenih naroda o prijevozu opasnih tvari.

Članak 18. stavak 2. Protokola zahtijeva od Stranaka da poduzmu mjere kojima će osigurati da LMO, koji je predmet međunarodnog prekograničnog prijenosa, prati dokumentacija kojom se identificira taj LMO te koja sadrži kontak podatke o osobama ili institucijama odgovornima za njegov promet. Protokol prepoznaje potrebu za specifičnom identifikacijom pošiljaka LMO-a, tako da člankom 18. stavkom 2. daje okvir za zahtjeve vezane za dokumentaciju LMO-a kao sredstva identifikacije i praćenja prekograničnog prijenosa LMO-a. To je ključni element kojim se omogućava Strankama uvoznicama da tijekom prekograničnog prijenosa LMO-a znaju da li se radi o uvozu ili o provozu, te da znaju koji su kontakti za daljnje informacije o pošiljci. Specifični zahtjevi variraju ovisno o namjeni predmetnog LMO-a. Iako se člankom 18. stavkom 2. Protokola ne određuje na kojem je jeziku potrebno pisati popratnu dokumentaciju uz LMO-e, postoje različiti zahtjevi vezani za dokumentaciju: zahtjevi vezani za LMO-FFP-e, za LMO-e koji su namijenjeni ograničenoj uporabi u Stranci uvoza te za LMO-e namijenjene namjernom uvođenju u okoliš Stranke uvoza.

Članak 18. stavak 2. točka a) Protokola odnosi se na zahtjeve vezane za dokumentaciju uz LMO-FFP-e. U završnim fazama pregovora oko donošenja teksta Protokola ovo pitanje bilo je izuzetno sporno, a odredba o njemu bila je posljednji element koji je dogovoren prije samog usvajanja Protokola. Neke zemlje izrazile su zabrinutost da bi uvođenje jasnih zahtjeva vezanih za identifikaciju LMO-FFP-a dovelo do skupih izdvajanja ili bi nametnulo obveze zaštite identiteta te tako otežalo rad izvoznika i ometalo trgovinu robom. Članak 18. stavak 2. točka a) odgađa ova pitanja barem privremeno tako što propisuje obvezu da dokumentacija koja prati prekogranični prijenos LMO-FFP-a mora jasno odrediti da isti „mogu sadržavati“ LMO-e te da LMO-FFP nisu namijenjeni namjernom uvođenju u okoliš.

Članak 18. stavak 2. točka b) utvrđuje osnovne zahtjeve vezane za popratnu dokumentaciju LMO-a namijenjenih ograničenoj uporabi. Dokumentacija mora sadržavati: identifikaciju LMO-a, uvjete sigurnog rukovanja, skladištenja, prijevoza i uporabe, kontakte za daljnje obavijesti, ime i adresu primatelja robe. Neke Stranke već riješavaju elemente članka 18. stavka 2. točke b) unutar svojeg nacionalnog zakonodavstva o ograničenoj uporabi LMO-a (referenca UNEP/SCBD/BS/TE-HTPI/1/2 – informacije podnesen od strane vlada i organizacija za prvi sastanak tehničkih stručnjaka za rukovanje, prijevoz, pakiranje i identifikaciju LMO-a).

Članak 18. stavak 2. točka c) Protokola detaljno utvrđuje informacije koje mora sadržavati dokumentacija koja prati prekogranični prijenos LMO-a namijenjenih namjernom uvođenju LMO-a u okoliš Stranke uvoza, kao i ostalih LMO-a unutar dosega Protokola. Dokumentacija mora sadržavati: identifikaciju LMO-a, identitet i relevantna svojstva/obilježja LMO-a, uvjete sigurnog rukovanja, skladištenja, prijevoza i uporabe, kontakte za daljnje obavijesti, ime i adresu izvoznika i uvoznika, deklaraciju o tome da se prekogranični prijenos provodi sukladno zahtjevima Protokola. Navedeni stavak primjenjuje se na LMO-e u provozu koji, iako su isključeni iz AIA procedure (članka 6. stavak 1. Protokola), nalaze se unutar dosega Protokola. Međutim, fraza “svaki drugi LMO unutar dosega Protokola” bi mogla uključiti i svaki drugi LMO koji bi COP-MOP u budućnosti mogao isključiti iz opsega primjene AIA procedure.

Članak 18. stavak 3. propisuje obvezu COP-MOP-a da razmotri potrebu izrade specifičnih standarda glede rukovanja, pakiranja, prijevoza i identifikacije LMO-a. Ovaj stavak nije ograničen samo na LMO-e koji su predmet prekograničnog prijenosa. Postoje brojna pravila i standardi koji pokrivaju aspekte rukovanja, pakiranja, prijevoza i identifikacije LMO-a a nekoliko međunarodnih organizacija kontinuirano razvija relevantna pravila i standarde kao npr. Komisija Codex Alimentarius, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Privremena komisija za fitosanitarne mjere (pod Međunarodnom konvencijom za zaštitu bilja) te Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu. Postojeća pravila i standardi, kao i nacrti novih, mogu pružiti korisne modele u svrhu razvoja specifičnih standarda za Protokol.