Naslovnica /  Kartagenski protokol /  Procjena opasnosti/rizika i uklanjanje opasnosti/upravlja... /  Pregled članka 16. Protokola (Upravlj...

Pregled članka 16. Protokola (Upravljanje rizicima)

Svrha upravljanja rizicima je da se reguliraju, uklanjaju i nadziru opasnosti utvrđene u procjeni rizika, koja je provedena prema Protokolu.

Stavak 1. članka 16. Protokola bavi se upravljanjem rizicima od onih organizama koji su unutar dosega Protokola (tj. od svih LMO-a na koje se odnosi članak 4. Protokola). Ovaj stavak obvezuje stranke Protokola da uspostave prikladne mehanizme, mjere i strategije za reguliranje, uklanjanje i nadziranje opasnosti utvrđenih odredbama Protokola o procjeni rizika. Ova obveza podrazumijeva uspostavu i provedbu regulatornog sustava s odgovarajućim kapacitetom za upravljanje i kontrolu takvih rizika. Protokol ne daje nikakve određene smjernice o tome kako odrediti odgovarajuće strategije upravljanja rizikom.

Prilikom utvrđivanja mehanizama, mjera i strategija za upravljanje rizikom, važno je razmotriti izvedivost predloženih mjera u okolnostima u kojima će se one provoditi u praksi.

Za uvođenje u okoliš genetski modificiranih biljaka, mjere upravljanja rizikom koje se najčešće primjenjuju uključuju sljedeće:

- izolacijske udaljenosti ili "tampon zone" (kako bi se minimizirao prijenos peludi na polje iste kulture ili srodnog hibrida);

- granične redove s biljkama koje nisu genetski modificirane (kako bi se „uhvatila“ pelud);

- postupanje nakon uvođenja LMO-a: inaktivacija zaostalih biljaka i sjemena, specifična obrada tla nakon žetve (npr. mjere za ranu klijavost u cilju uništavanja ostataka GM biljaka tzv. „volontera“);

- kontrola nakon uvođenja LMO-a (npr. uklanjanje ostataka GM biljaka tzv. „volontera“ slijedeće godine/godina); i

- djelomična ili cjelovita ograničenja kako bi se spriječila sadnja LMO-a u određenim područjima (npr. kako bi se spriječio horizontalni prijenos gena).

Gore navedene mjere u upravljanju rizikom razvijene su i primjenjuju se uglavnom u zemljama u kojima se poljoprivrednim gospodarstvima upravlja kao s velikim jedinstvenim cjelinama. Mjere se možda trebaju prilagoditi kako bi bile učinkovite u različitim uvjetima, npr. u slučaju kada postoji puno malih farmi od kojih se svakom upravlja zasebno, što je uobičajen slučaj u mnogim zemljama u razvoju i zemljama s privredom u tranziciji.

Stavak 2. članka 16. Protokola nameće obvezu uvođenja mjera temeljenih na procjeni rizika, toliko koliko je potrebno da bi se unutar područja države stranke uvoza spriječili negativni učinci LMO-a na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje.

Stavak 3. članka 16. Protokola zahtjeva da procjena rizika koju je potrebno izraditi prije prvog uvođenja LMO-a u okoliš uzima u obzir i mogućnost nenamjernog međunarodnog prekograničnog prijenosa LMO-a. Nenamjerni prekogranični prijenos može se dogoditi širenjem LMO-a uslijed njegova rasta i raspršenja, putem lokalne, neformalne trgovine, uslijed nepravilnog rukovanja pošiljkama ili zbog ilegalnih aktivnosti.

Stavak 4. članka 16. Protokola zahtjeva od svake stranke Protokola da osigura da se svaki LMO, prije nego se stavi u planiranu uporabu, podvrgne odgovarajućem razdoblju promatranja primjerenom njegovom životnom ciklusu ili životnome vijeku. Životni vijek organizma – vrijeme od klijanja ili rođenja organizma do nastanka potomstva – općenito će biti kraći od njegovog životnog ciklusa. Promatranje LMO-a treba uzeti u obzir sljedeće točke: kako se LMO ponaša u različitim stadijima svog životnog ciklusa što može biti povezano s unutarnjim promjenama u organizmu koje utječu na fiziologiju, biokemiju, ekspresiju gena itd., a povezano je sa sazrijevanjem i starenjem organizma. Poznato je i da može proteći dosta vremena prije nego što ekološki učinci postanu vidljivi. Dakle, izraz "primjerenom njegovom životnom ciklusu ili životnom vijeku” može značiti da će razdoblje promatranja trajati barem onoliko koliko je i trajanje životnog vijeka organizma ili može značiti razdoblje tijekom kojega će se manifestirati sve glavne faze životnog ciklusa organizma.

Važno je napomenuti da zahtjevi na procjenu rizika za organizme s kratkim životnim ciklusima (na primjer, insekti, bakterije ili biljke kratkog vijeka) mogu iziskivati promatranje i ispitivanja koja mogu biti mnogo puta dulja od njihova kratkoga životnog ciklusa. Osim toga, mnogi organizmi, uključujući i one s kratkim životnim ciklusom, mogu stvarati spore koje vrlo dugo žive ili imaju drugačije faze mirovanja, npr. neke sjemenke i neki beskralješnjaci pripadaju organizmima za koje se zna da imaju dugotrajne faze mirovanja, što je u kontekstu perioda promatranja potrebno uzeti u obzir.

Stavak 5. članka 16. Protokola omogućuje strankama da poduzmu zajedničke akcije u odnosu na bilo koji LMO ili specifična svojstva LMO-a, koja mogu imati negativne učinke na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje. U tom smislu, ovaj stavak obvezuje stranke na dva specifična oblika suradnje: na razmjenu informacija i metoda upravljanja u svrhu identifikacije organizama ili svojstava, te na suradnju u pogledu adekvatnog postupanja s utvrđenim organizmima i osobinama, potencijalno uključujući razvoj i provedbu zajedničkih strategija protiv njihovih negativnih učinaka. Također je važno da susjedne zemlje, za koje je vjerojatno da će imati zajedničke interese u procjeni rizika i upravljanju ili zemlje koje dijele slične geografske ili klimatološke karakteristike, možda žele podijeliti informacije o organizmima proizvedenim ili uzgajanim na njihovom teritoriju.