Naslovnica /  Kartagenski protokol /  Društveno-ekonomske okolnosti /  Pregled članka 26. Protokola (Društve...

Pregled članka 26. Protokola (Društveno - ekonomske okolnosti)

Članak 26. Protokola o biološkoj sigurnosti uspostavlja pravo Stranaka da prilikom donošenja odluka o uvozu živih modificiranih organizama mogu uzeti u obzir društveno-ekonomske okolnosti koje proizlaze iz utjecaja živih modificiranih organizama na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti uzimajući u obzir i opasnosti za ljudsko zdravlje, a posebice uzimajući u obzir vrijednost biološke raznolikosti za domorodačke, zavičajne i lokalne zajednice. Međutim, kada Stranke uzimaju o obzir takve okolnosti, one moraju osigurati usklađenost takvih odluka sa ostalim međunarodnim obvezama, što znači da Stranka, uzimajući u obzir društveno-ekonomske okolnosti pri donošenju odluka o uvozu živih modificiranih organizama, ne krši svoje obveze prema WTO sporazumima. Također, Protokol potiče Stranke na suradnju u istraživanjima i razmjeni obavijesti o svim društveno-ekonomskim utjecajima živih modificiranih organizama, osobito na domorodačke, zavičajne i lokalne zajednice.

Doslovno tumačenje članka 26. Protokola, ne dozvoljava razmatranje svih društveno-ekonomskih okolnosti, već samo onih koje proizlaze iz utjecaja živih modificiranih organizama na biološku raznolikost. Protokol ne definira pojam „društveno-ekonomske okolnosti“ pa tako ostavlja mogućnost svakoj pojedinoj državi da definira što će razmatrati u svom regulatornom postupku.

Zemlje mogu uzeti u obzir društveno-ekonomske okolnosti u dva slučaja:

  • kada „donose odluku o uvozu“ živih modificiranih organizama i
  • prema svojim nacionalnim mjerama za primjenu Protokola.

U širem smislu članak 26. stavak 1. Protokola implicira da Stranke prilikom donošenja odluka o uvozu živih modificiranih organizama prema Protokolu ili prema svojim nacionalnim mjerama za primjenu Protokola, mogu uzeti u obzir društveno-ekonomske okolnosti kada implementiraju odredbe Protokola kao što su:

  • članak 10. (postupak odlučivanja o uvozu),
  • članak 11. (postupak za modificirane žive organizme koji su namijenjeni izravnoj uporabi kao hrana ili hrana za životinje ili za preradu),
  • članak 12. (preispitivanje odluka o uvozu),
  • članak 13. (pojednostavljeni postupak za donošenje odluke o uvozu),
  • članak 15. i dodatak III. Protokola (procjena rizika),
  • članak 16. (uklanjanje opasnosti),
  • članak 17. (nenamjerni prekogranični prijenos i hitne mjere),
  • članak 18. (mjere za rukovanje, prijevoz, pakiranje i obilježavanje),
  • članak 19. (imenovanje nacionalne središnjice i nacionalnih nadležnih tijela),
  • članak 21. (zaštita i objava povjerljivih obavijesti),
  • članak 22. (osposobljavanje),
  • članak 23. (javna svijest i sudjelovanje),
  • članak 24. (mjere vezane za prekogranični prijenos živih modificiranih organizama sa zemljama koje nisu stranke Protokola), i
  • članak 25. (protuzakoniti prekogranični prijenos).

Međutim, ova odredba Protokola potiče više pitanja nego što daje odgovora ostavljajući svakoj zemlji da odluči: da li će uključiti društveno-ekonomske okolnosti u svoj regulatorni postupak, i ako hoće, koje okolnosti će uzeti u obzir i kako će to učiniti. Prvo pitanje koje se postavlja je: koje društveno-ekonomske okolnosti moraju ili trebaju biti razmatrane u postupku donošenja odluke?

Mnogi dionici vjeruju da su utjecaji društveno-ekonomskih okolnosti kao i utjecaj živih modificiranih organizama mnogo veći te da mogu obuhvatiti pitanja kao što su:

  • utjecaj na prihode i blagostanje poljoprivrednika
  • kulturnu praksu
  • dobrobit zajednice
  • tradicionalne kulture i sorte
  • znanost i tehnologiju
  • ruralnu zaposlenost
  • trgovinu i konkurenciju
  • ulogu multinacionalnih kompanija
  • domorodačko stanovništvo, zavičajne i lokalne zajednice
  • sigurnost hrane
  • etiku i religiju
  • korist za potrošača
  • ideje o poljoprivredi, tehnologiji i društvu.

Međutim, svaka odluka države o uključivanju društveno-ekonomskih okolnosti mora biti u skladu s njenim ostalim međunarodnim obvezama. Općenito, pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ističu postupke za donošenje odluka koje se prvenstveno oslanjaju na znanstvene procjene rizika te uvelike ograničavaju mogućnost donošenja odluka na temelju pitanja koja nisu vezana za sigurnost. Pravila WTO-a ponekada dopuštaju ograničenu primjenu takvih pitanja pa tako na primjer, SPS sporazum opisuje procedure procjene rizika koje uključuju i znanstvene činjenice i društveno-ekonomske okolnosti. Prema SPS sporazumu, neki od relevantnih ekonomskih čimbenika se odnose na potencijalne štete u smislu smanjenja proizvodnje ili prodaje zbog ulaska, pojave ili širenja štetočina ili bolesti; troškove kontrole ili uništavanja na području zemlje uvoznice; relativnu ekonomičnost alternativnih postupaka za ograničavanje rizika.

Ako država uključuje društveno-ekonomske okolnosti u postupak donošenja odluke, mora objasniti kada će se i na koji način ti čimbenici analizirati. Države moraju odlučiti da li će to provesti u sklopu procjene rizika, u sklopu plana upravljanja rizicima ili u zasebnom postupku koji će se provesti nakon završetka procjene rizika, ali prije izdavanja dopuštenja Također, države moraju detaljno navesti koje društveno-ekonomske okolnosti bi trebalo analizirati, koje informacije bi se trebalo koristiti za analizu, kako bi trebalo provesti analizu te tko bi ju proveo. Dodatak III Protokola općenito objašnjava postupak procjene rizika i informacije koje su potrebne za procjenu rizika, ali ne navodi metode, načela ili informacije potrebne za rješavanje pitanja društveno-ekonomskih okolnosti.